Странице

понедељак, 30. децембар 2013.

Studija slučaja (AGM akumulator)

Nije mi princip da hvalim ili kudim bilo koju marku akumulatora. Manje-više se znaju kvaliteti skoro svih proizvođača. I onih poznatih i onih nepoznatih. Dotle se došlo da se akumulatori prave po narudžbi velikih trgovinskih lanaca (kao robna marka). Tako nešto nisam kod nas imao priliku da vidim ali sam skoro video akumulator koji je napravljen za neku nemačku trgovinsku kuću. Možda je neko osnovno (mada ne jedino i presudno) pravilo da se kupuju samo akumulatori poznatih i onih malo manje poznatih marki. Ali, obzirom na materijlanu situaciju mnogi će uzeti akumuklator koji je jeftiniji iako je njegovo trajanje problematično. Takav će sigurno da služi svoj garantni rok... A posle šta bude. Takva je situacija, svaki dan to gledam. Ma, nisu tu samo akumulatori u pitanju. Nekada sam popravljao televizore koji su bili prvi put otvoreni posle 10 godina, a zbog npr. izgorelog osigurača. Ko će sad da napravi frižider ili sličan uređaj da traje 20 godina? Pa, ne isplati se... Mora i fabrika nešto da zaradi.
Međutim, kao i svuda i kod akumulatora ima STVARNO dobrih primera. Takav mi se zadesio pre neki dan. Prvo, akumulator je proizveden 2006. godine kada i vozilo. Drugo, to je pravi VRLA akumulator, tačnije AGM tip. Zabranjeno je bilo šta raditi na njemu sem punjenja. A šta bi se to još moglo raditi? Npr. da se doliva voda, da se vrši ekvalizacija... Takav tip akumulatopra to ne trpi jer je to STROGO ZABRANJENO. Akumulatori tipa AGM se stavljaju u najnovija vozila sa start-stop sistemom. Doduše, ovo vozilo nije tog tipa ali zahteva tako kvalitetan akumulator. Takav akumulator se ne stavlja u "obična" kola(može, ništa ne šteti, ali je neisplativo jer i običan može sasvim dobro da posluži). Auto koji mi je došao sa tim akumulatorom je Mercedes CLK 3.0 D. Zanimljiva stvar kod tog vozila (imao sam i pre dve godine isto tako nešto samo što je bio u pitanju SLK sa motorom od 5000 kubika) je da ima dva akumulatora. Drugi se nalazi u motoru, ispod vetrobranskog stakla. Njegova namena je da opslužuje samo celokupnu elektroniku (koje ima neverovatno mnogo). Auto je stigao zbog žalbe vlasnika da mu na ekranu kompjutera izbacuje kvar za akumulator. Testiranjem sam utvrdio da je glavni akumulator u više nego dobrom stanju, posle 6-7 godina je imao nekih 75% od startne snage (od fabričkih 850A na testu je pokazao 640A). Savršeno!!! Daljom analizom sam utrvdio da je u pitanju veoma loše, ili bore reći, nikakvo punjenje alternatora (ili nešto u tom lancu). Napon na klamama akumulatora nije prelazio 12,2V. Vlasnik se žalio da ima prekide u punjenju, da mu se taj kvar pokazuje nekoliko puta u toku dana. Pošto ja nemam opremu za ispitivanje Mercedes vozila, poslao sam ga u ovlašteni servis.
Ovo je primer odličnog akumulatora. Dokaz je to što je istrpeo nedovoljno punjenje (mada kratko vreme, pa sam ga još i dopunio) a nije pokazao znakove slabosti u vidu toga da neće da startuje motor. Velika prednost AGM u odnosu na klasične akumulatore je to što AGM imaju mnogo manje samopražnjenje. To je na mesečnom nivou samo 1-3% a klasični negde 5-10%. Možda još važnija prednost je veća struja a za isti kapacitet (elektrolit je "zarobljen" u specijalnoj vati koja je čvrsto priljubljena na ploče pa je i time put elektrona kraći). Dalje, trpe veće struje punjenja od klasičnih kod kojih važi pravilo da je struje punjenja C/10. Poznat je skoro neverovatan primer Optima spiralnih akumulatora (npr. 50Ah i 815A startne struje) da nemaju ograničenje u struji punjenja dok ne pređe temperatura 50 stepeni (navodi se primer da akumulator od samo 50Ah može se puniti strujom od čak 100A)!!!  Dobro, to je velikim delom zahvaljujući spiralnim ćelijama koje imaju neverovatno mali unutrašnji otpor pa stoga trpe velike struje punjenja. Ali, imaju oni i svojih mana. Prvo-cena. Otprilike su duplo skuplji od običnih za isti kapacitet. Drugo, VEOMA su osetljivi na prepunjavanje, na povišen napon. Dok to klasični, sa tečnim elektrolitom podnose bez većih problema, AGM akumulatori mogu veoma lako da stadaju. A sve zbog svoje konsrtukcije. Kod njih nema elektrolita da odvede višak toplote, nemoguće (ZABRANJENO!!!) je dolivanje vode. Doduše to i nije potrebno jer kod AGM akumulatora se unutar ćelija dešava rekombinacija molekula vodonika i kiseonika, pa se i ne troši voda. Ovo do neke granice. Ako se pređe maksimalni napon punjenja dolazi do elektrolize (raspada) vode i to neminovno dovodi do isušivanja ćelija. Time opada snaga i kapacitet. Najveći napon za punjenje AGM akumulatora je veoma uzak, nekih 14,7-14,8V. Mada neki proizvođači preporučuju ne veći napon od 14,4V. To je prag za početak gasiranja, tada počinje elektroliza vode. Sad, zašto baš 14,4V...? Pa, tako je priroda uredila. Mada taj problem bi mogao moj drug Steva, magistar elektrohemije, da objasni. Postoje tablice za napone polarizacije pozitivne i negativne ploče, i onda se... Bla, bla, bla... Nebitno.
Posle jednog dobrog i kvalitetnog punjenja akumulator je bio vraćen u skoro fabričko stanje, od 850A posle testa je pokazao da ima 750-770A. Na testu opterećenja od nekih 400 ampera napon je bio 9,8V. Sa dva takva akumulatora u redu (24V) može bez većih problema da se startuje tegljač od 15000 kubika.
Da sve ovo gore potkrepi i slika, da nije napamet napisano...