Странице

недеља, 21. септембар 2014.

Prava istina o olovnim akumulatorima-šta ih zaista uništava

Posle godina bavljenja akumulatorima, njihovim spašavanjem "iz mrtvih", regeneracijom i desulfatizacijom (uvek se stresem na pomen ove reči), mogu da kažem sa velikom sigurnošću da još uvek ljudima nije jasno šta se to "tamo unutra" zbiva i zašto tako brzo otkazuju. Ovo prvenstveno se odnosi na startne akumulatore. Mada, i sve ostale vrste olovnih akumulatora (stacionarni, trakcioni, polutrakcioni...) imaju iste boljke. U manjoj ili većoj meri. Ni jedna vrsta nije pošteđena korozije, sulfatizacije, gubitka ili stratifikacije (uslojavanja) elektrolita, hidracije, kratkog spoja... Tačno je da , npr. AGM akumulatori, nemaju problema sa stratifikacijom jer oni nemaju tečan elektrolit. U stvari imaju, ali je on čvrsto vezan u specijalnom "sunđeru" koji se nalazi između ploča. Ali zato imaju OGROMAN problem sa veoma opasnom pojavom koju ja zovem "vrzino kolo" ili začarani krug-thermal runaway. Dakle, postoje mnogi problemi koji prate olovne akumulatore. Neki se mogu DONEKLE ispraviti i tako vratiti akumulator u radno stanje. A kod nekih problema ne postoji druga solucija sem kupovine novog.
Još nešto bitno. Veoma.
Na neke defekte korisnik ne može da utiče. Oni su prirodan hemijski proces koji se odigrava u akumulatoru. A na neke još kako može da se utiče i time spreči prevremen, i što je još važnije, iznenadan otkaz akumulatora.
Obećao sam pre nekih mesec dana da ću početi da objavljujem seriju tekstova sa temom  ŠTA ZAISTA UNIŠTAVA AKUMULATORE. Sledeći tekst će biti uvodni da se vidi da je veoma tanka linija između dobrog i lošeg održavanja akumulatora. Da su sulfatizacija i korozija normalni hemijski procesi i da je njih nemoguće izbegnuti. Ali isto tako se mogu preduprediti i odložiti na dug vremenski period. Tačno je da to sve zavisi i od kvaliteta akumulatora. Ali, ne zaboravite i to da sam mnogo puta napomenuo da akumulator lošijeg kvliteta može da traje mnogo duže od onog kojeg prodaje samo njegovo zvučno ime-proizvođač. Stvar je samo u odnosu prema njemu. 
Kao i prema svim stvarima u životu.
*****
Pitajte bilo kog priznatog eksperta za olovne akumulatore (ja sam upoznao SAMO jednog za sve ove godine, profesora elektrohemije na tehnološko-metalurškom fakultetu, i još jednog iz čije knjige sam saznao mnogo stvari u posledenjih mesec dana, čovek koji je ceo radni vek proveo u vojski i bavio se isključivo vojnom elektronikom) - da pretpostavimo da se sasvim ispravno postupa sa akumulatorom tokom CELOG njegovog radnog veka, da se uvek drži na 100% napunjenosti i da se prazni po svim pravilma koje je propisao proizvođač, zašto se on troši?
Odgovor je u isto vreme i složen i jednostavan, a glasio bi otprilike ovako:
olovni akumulatori su podložni sporoj i progresivnoj koroziji pozitivne rešetke, (ona se zove i strujni kolektor i srce je svakog olovnog akumulatora, jer kad ona otkaže akumulator može da se baci u reciklažu) iako je on potpuno i po svim pravilima korišten i održavan. Takođe je podložan i sulfatizaciji ako je stalno držan u nedovoljno napunjenom stanju (čitaj loše održavan).
Od ove istine nema druge. Korozija i sulfatizacija su dva glavna problema koji uništavaju olovne akumulatore. U poslednuje vreme se mnogo govori o sulfatizaciji, desulfatizaciji, impulsnom punjenju, hemikalijama.... I čime sve ne.
Istina je takođe da mnogo više akumulatora pati od korozije koja je NEPOPRAVLJIVA i koja je progresivna. Za razliku od sulfatizacije koja je DONEKLE povratan proces. Opet u zavisnosti u kom stepenu je zahvatila olovne ploče.
Olovni akumulatori mogu da traju od 4 pa do čak 25 godina (stacionarni) ako se redovno podvrgavaju malom i kontrolisanom prepunjavanju. Ovo je mala tajna koju neće niti jedan proizvođač da vam kaže. Nije mu od koristi. Razumem ih u potpunsti. Takođe, za samo 2 godine je moguće uništiti potpuno nov akumulator ako se konstantno drži u nedovoljno napunjenom stanju. To gledam svaki dan, manje-više.
Najveći broj akumulatora (80%) koji se koriste na brodovima, kamp-prikolicama, automobilma, kamionima, rade skoro uvek ispod optimalno napunjenog stanja. Tada dolazi do sulfatizacije. Sulfatizacija nije ništa drugo nego ZAPOSTAVLJANJE I NEMAR prema akumulatoru. Pa ako se još nekoliko puta u svom radnom veku ostave svetla ili neki drugi potrošač koji potpuno "izmuze" akumulator... Eto veoma brzog otkaza. Nisam nikad rekao da svako potpuno pražnjenje akumulatora, "do koske", oduzme akumulatoru 3% ukupnog kapaciteta koji je nemoguće vratiti.
Zanimljiv podatak.
Sve ovo ne znači da akumulatori prirodno, sami po sebi, postaju sulfatizovani.To je trik onih koji prodaju raznoraznu elektroniku koja "garantuje" desulfatizaciju. Ili raznu hemiju, tablete, šarene laže. Za takve proizvode Amerikanci imaju dobar izraz -"zmijsko ulje".
Granica između korozije i sulfatizacije je "ivica noža". Ne postoji bezbedno područje rada. Jedini način da akumulatori potraju bar malo duže i da služe sigurnije (ovo drugo je za mene mnogo bitnije) je da budu redovno i blago PREPUNJAVANI. To je mali ali veoma efikasan trik. Zato i postoji ovaj blog da razotkrije mitove i razbije zablude o akumulatorima.
Mnogi će se zapitati kada počinje korozija?
Onog trenutka kad se akumulator formira u fabrici. Olovo na površini pozitivne rešetke se pretvara u olovo dioksid. Olovo dioksid pasivizira metalnu površinu. Posle toga, potrebno je mnogo godina rada akumulatora da taj sloj pasivizacije pronađe svoj put unutar rešeteke i dovede do korozije i otkaza kompletnog akumulatora.
Korozija je "neophodna".
Proces punjenja akumulatora korodira tj. "nagriza" olovo sulfat, koji je produkt pražnjenja, na pozitivnoj ploči i tako ga vraća ponovo u olovo dioksid, u stanje napunjenosti. Nedovoljno napunjen akumulator prouzrokuje to da su olovne ploče izložene sumpornoj kiselini a taj proces dovodi do sulfatizacije. Koja, ako traje predugo, zauvek "uzima" kapacitet i snagu akumulatora.
Kao što se može videti, korzija i sulfatizacija su procesi bez kojih akumulator ne može da funkcioniše. To je priroda njegov rada i to se ne može izbeći.
Ako ne postoji "korisna" korozija, uvek će postojati "štetna" sulfatizacija.
Ni najsavremniji litijumski akumulatori nisu imuni na ovakve pojave. Samo što kod njih ne postoji korozija već oksidacija pozitivne elektrode (usled prepunjavanja). Međutim, to već prelazi u sasvim drugu temu i problematiku.
Ovo je istina. Ne postoji druga.
Otkaz svakog akumulatora je neminovan.
Međutim, on se može odložiti pravilnim održavanjem i korištenjem.
U suštini, ne bi trebalo mnogo brinuti šta se sve to tamo "unutra" događa. Već voditi računa o tome da akumulator, i ako bude sličajno ili namerno ispražnjen (potpuno ili delimično), odmah bude do kraja i propisno napunjen. Jedino tako postupanje će za dugo odložiti kupovinu novog.
Ko god drugačije razmišlja, ne misli dobro.