Странице

петак, 18. октобар 2013.

(Ne)Poslovnost II

Pre nekih mesec dana sam pisao o (Ne)Poslovnosti raznih firmi, preduzeća i zastupništava koji dobavljaju i prodaju akumulatore. Ko hoće, može lako da nadje taj post na mom blogu.
E, pre nekoliko dana sam kontaktirao jednu poznatu beogradsku firmu, velikog prodavca još poznatijeg proizvodjača akumulatora. Pored akumulatora prodaju i motorna ulja, gume, aditive... A zastupnici su i poznatog američkog proizvodjača akumulatora, veoma poznatog. I veoma cenjenog.
Obzirom da je jedan moj poznanik kupio akumulator proizvodjača kojeg zastupa baš ta beogradska firma, pa je još na kućištu nalepljena njihova nalepnica, odlučio sam da ih kontaktiram jednim kratkim pismom pošto me je moj poznanik pitao koji je maksimalni gornji napon dozovoljen za punjenje tog tipa akumulatora. Ovo je za 99% vozača "nebitan" podatak, ali moj prijatelj zna "za jadac". A "caka" je u tome da je u pitanju EFB akumulator , bez mogućnosti dolivanja vode, u slučaju potrebe, i bez mogućnosti provere stanja elektrolita. Doduše, može da se proveri, (ja mogu da ga proverim), ali to sad nije tema. Praktično, akumulator je potpno zatvoren sem male rupice za odušak. Ništa neobično, sasvim običan, svakodnevni akumultor.  Nego, da se vratim na "caku". A ona se sastoji u tome DA AKUMULATOR NE PODLEŽE GARANCIJI AKO JE UKUPNA TEŽINA MANJA OD 5% UKUPNE TEŽINE. Ili tako nešto.
Dakle, NE SME DA SE PREPUNJAVA. Dolazi do elektrolize vode, i ona nepovratno odlazi u vazduh u obliku kiseonika i vodonika. Zato je bitan gornji napon punjenja. Ja sam kontaktirao gore pomenutu firmu, ne zbog toga što ne znam taj podatak, (na kraju se ispostavilo da izgleda ja znam bolje od njih), već da bi moj poznanik dobio informaciju iz prve ruke, da bih i ja još jednom potvrdio svoja znanja...
Ja napisah pismo (dobri stari aorist!), i poslah im. Direktno sa njihovog sajta. Čak su mi se i zahvalili za to što ih kontaktiram i što se interesujem. Pismo je bilo napisano (nekoliko rečenica) više nego jasno, stručno. Objasnio sam im da me zanima gornji napon punjenja tog i tog tipa akumulatora, pošto je u pitanju zatvoreni tip akumulatora. A oni su veoma osetljivi na prepunjavanje. Za razliku od MANJE SAVREMENIH, kojima po neki put odgovara prepunjavanje. I poželjno je. Ja pisah o tome, naširoko i nadugačko.
Znači, pismo bi razumeo i neko ko nema blage veze sa akumulatorima. A oni bi MORALI da imaju, jer ih prodaju u ogromnim količinama. I zastupaju firmu koja je poznata u svetskim okvirima.
I ...To je to.
Nešto nije jasno???!!!
Pa... Ni meni nije jasno.
Opet nije jasno?!
Odgovora nema. Ne postoji. Nije stigao u moje poštansko sanduče. Ne egzistira.
A od mog pitanja je prošlo desetak dana.
Razmišljam...
Ako nisu hteli, znali ili šta već da odgovore ne moje pismo koje je napisano tehničkim rečnikom, šta bi se desilo da je tako nešto napisao neko ko je prosečan vozač?!
Verovatno ništa. I on bi ostao bez odgovora.
Ovde se NE RADI o akumularima kao izvoru električne energije. Ne.
Ovde se radi o NEPOSLOVNOSTI firme koja zastupa jednog od najpoznatijih proizvodjača akumulatora u svetu.
Pitam se, šta bi rekla ta frima kada bi znala da se neko interesovao za karakteristike njihovih akumulatora? I da taj kupac nikad nije dobio odgovor.
Možda bi preispitali svoje poslovanje sa tim prodavcem.
***************************************
Temu o (Ne)Poslovnosti nastavljam ovih dana. Ima još primera ove vrste. Najsvežijih.
Situacija je mnogo gora nego što se čini.
Ali, sve je to život.
Teramo dalje.
Za iste pare.