Странице

уторак, 12. новембар 2013.

Kada čovek ume... i može

Danas slučajno, najslučajnije (da li je bilo slučajno?) upoznah čoveka koji je planirao da testira svoj električni bicikl. Tek što ga je bio isterao na ulicu i spremao se da PRVI put sedne na njega i potera ga. Naravno, odmah smo našli zajednički jezik, razmenili mišljenja, iskustva... Skrenuo sam mu pažnju da su akumulatori neadekvatni za tu namenu (startni umesto gel) na šta je on odgovorio da zna za to ali da "je trenutno imao novca za ove". Bicikl je u potpunosti njegovih ruku delo. Bukvalno. On je inženjer elektrotehnike u penziji (bio je zaposlen na održavanju elektrike na raznim avionima).
Napravio sam nekoliko slika i dva-tri kratka filma da se ovekoveči tako nešto.
Da se razumemo, nije to ništa spektakularno, nešto što već nije viđeno, ali je veoma zanimljivo i za svaku pohvalu!
Bicikl radi bez ikakvih problema. Napominjem, što može da se vidi na slikama, da je sve još uvek u fazi konstrukcije i da ima još dosta posla oko završnih radova. Što bi se reklo, "sve je u žicama".
Nafte neće biti zauvek.
Ljudi razmišljaju šta će biti posle toga.
Ja sam manje-više upoznat sa ostalim mogućnostima.
Da li ste i vi?
P.S. Možda najzanimljivija stvar u celoj priči je to da je motor koji pokreće ovaj tricikl uzet iz aviona, tj. to je bio anlaser na nekom ranijem avionu koji je davno rashodovan (24V, 300W). A još zanimljivije je to da se na tom motoru-anlaseru nalazi manji motor sa elisom u obliku valjka (kavezasta elisa) koji hladi pokretački motor a zbog toga što je ovo samo probna verzija i taj motor nije za tu namenu pa postoji mogućnost od pregrevanja (kao i kod automobilskog anlasera).